Kao što se iz dijagrama kretanja temperature vidi, tradicionalna krušna peć ili furuna, ima svoje specifičnosti, svoje nedostatke, ali i prednosti, u odnosu na modernu opremu za pečenje.
Osnovna razlika ovih peći u odnosu na moderne peći je ta, da kod starinske peći, temperaturu pečenja nije moguće zadržati konstantnom, kao kod modernih pećnica, nego se ona tokom procesa pečenja, menja, odnosno smanjuje, i to po jednoj hiperboličnoj krivoj, pri čemu je opadanje temperature u prvom satu nešto brže, nego kasnije, u drugom i trećem satu pečenja.
Temperatura pečenja je u početku velika, i treba paziti da hrana ne izgori, dok je u kasnijem toku pečenja ona relativno mala, tako da se hrana peče na niskim temperaturama, i postoji opasnost da se nedovoljno ispeče.
Zbog toga, peć mora da se poznaje, ona ima svoju „dušu“, odnosno, majstor za pečenje treba da poznaje ovo kretanje temperature, i da vrlo pažljivo postupa. Ali, uz nešto iskustva, ovakav sistem rada može veoma vešto da se koristi, tako da hrana koja se peče, najpre, u prvom satu, bude dobro pečena na visokoj temperaturi, a kasnije u drugom i trećem satu se, na temperaturama ispod 200 stepeni, se hrana dodatno „kuva“ tako da može da bude dobro ispečena ali i da se potpuno „raskuva“, tojest bude meka, da se meso odvaja od kosti, a da pri tome zadrži sočnost i ukus.
Uz pravilno korišćenje i poznavanje, ovakva peć je nezamenjiva u pripremanju tradicionalnih jela.
Osnovna razlika ovih peći u odnosu na moderne peći je ta, da kod starinske peći, temperaturu pečenja nije moguće zadržati konstantnom, kao kod modernih pećnica, nego se ona tokom procesa pečenja, menja, odnosno smanjuje, i to po jednoj hiperboličnoj krivoj, pri čemu je opadanje temperature u prvom satu nešto brže, nego kasnije, u drugom i trećem satu pečenja.
Temperatura pečenja je u početku velika, i treba paziti da hrana ne izgori, dok je u kasnijem toku pečenja ona relativno mala, tako da se hrana peče na niskim temperaturama, i postoji opasnost da se nedovoljno ispeče.
Zbog toga, peć mora da se poznaje, ona ima svoju „dušu“, odnosno, majstor za pečenje treba da poznaje ovo kretanje temperature, i da vrlo pažljivo postupa. Ali, uz nešto iskustva, ovakav sistem rada može veoma vešto da se koristi, tako da hrana koja se peče, najpre, u prvom satu, bude dobro pečena na visokoj temperaturi, a kasnije u drugom i trećem satu se, na temperaturama ispod 200 stepeni, se hrana dodatno „kuva“ tako da može da bude dobro ispečena ali i da se potpuno „raskuva“, tojest bude meka, da se meso odvaja od kosti, a da pri tome zadrži sočnost i ukus.
Uz pravilno korišćenje i poznavanje, ovakva peć je nezamenjiva u pripremanju tradicionalnih jela.
Нема коментара:
Постави коментар